Hrvatska galerija Razvid, u okviru POU Zaprešić, ovaj put gosti izložbu sa naslovom Sicut in Caelo et in Terra triju priznatih likovnih umjetnica, koje na slovenskoj umjetničkoj sceni sa svojim slikarskim opusom predstavljaju samosvojnu interpretaciju prirode i svemira, povezujući materijalnu, duševnu i duhovnu stvarnost v nedjeljivu cjelinu, ne namećući pritom bilo koji filozofski ili religiozni svjetonazor, iako je naziv ovog predstavljanja uzet iz konteksta paternostra (kako na nebu tako i na zemlji). U filozofsko - sociološkom smislu te tri umjetnice povezuje također i angažiran odnos do problematike kabale i holokausta, budući da su na tu temu zaporedo izlagale u Centru židovske kulturne baštine, Sinagoga Maribor: Irena Gajser sa ciklusom Emanacija simbola, Cvetka Hojnik sa ciklusom En sof (Beskonačnost) te Slađana Matić Trstenjak sa ciklusom Nebo plače, što je u konačnici bio i jedan od povoda za ovo skupno predstavljanje. Holokaust se, dakle, nije dogodio samo jednom u povijesti i to ne samo Židovima, već se  neprestano događa i dandanas mnogim narodima ili vjerskim skupinama koji su žrtvovani kao "žrtve paljenice" ljudskoj ludosti. Ujedno treba naglasiti ekološku osviještenost umjetnica, od kojih svaka na svoj simbolni način upozorava na opasnost izumiranja šuma i prirode uopće, pri čemu vrijedi jednostavna jednadžba: što ljudi učinimo prirodi, učinimo sebi samima. 

Biljni motivi prate IRENU GAJSER već od samih začetaka stvaralaštva, ne samo u smislu stiliziranog odslikavanja vanjskih biljnih oblika, sa naglaskom na antropomorfno djelujuće drveće, nego i na oblikovanje unutarnje strukture objekata, kao što su na primjer spiralni ili kružni oblici prereza stabala, poigravajući  se s neslućenim mogućnostima geometrizacije na jednoj i akcijskog slikarstva na drugoj strani, uključujući strukturalističku obradu slikovne površine. Drveće Irene Gajser seže od zemlje do neba, u smislu arhaične simbolike mosta između imanentnog i transcendentnog, njihovi uzdužni prerezi povezuju fizički makro i mikrokozmos, sve do multidimenzionalnog Calabi-Yau-ovoga prostora, koji se odražava i u zadnjem umjetničinom triptihu Prve tri minute (od Big-Banga).    

CVETKA HOJNIK se u novijoj, simboličkoj, strukturalističkoj fazi, usmjeruje u izraženiju pravocrtnu i kružnu stilizaciju u obliku osnovnih geometrijskih likova idealnog platonskog svemira (kvadrat, krug, rjeđe trokut, češće spirala) isključivo u monokromnoj paleti (crna, siva, bijela), iako najnoviji ciklus označuje potpuna crnina, koju  umjetnica doživljava kao duhovnu, transcendentnu dimenziju, a istodobno i kao autoportretnu značajku, jer  se sama voli oblačiti u osobno kreiranu crnu odjeću, u smislu živog Gesamtkunstwerka. Umjetnica se ujedno bavi ukrivljenim prostorom, tražeći harmoniju među prvobitnim idealnim oblicima kruga i pravokutnika (Harmonia Mundi), koji izranjaju iz bezoblične crne materije u obliku najnovijih reljefnih objekata sferičnih oblika, kao da bi ih teleportirala iz nekog drugog svemira.

Isto  SLAĐANA MATIĆ TRSTENJAK crpi  svoju inspiraciju neposredno u prirodi, točnije u šumama, koje  pored rijeka  i jezera dominiraju  kao  idealan biotop u njenim fantazijskim, emocionalno nabitim krajobrazima, konstruiranih kao mreža grafično djelujućih, optimistično sjajećih  obojanih ploha, agirajuči sa kontrastno učinkovitom, dubokom  crninom, koja simbolizira podsvijest umjetnice, gdje se još  skrivaju traume prošlog rata, koji je kao dijete proživljavala u  svojoj domovini. Novije umjetničino stvaralačko razdoblje obilježava uporaba kolažiranih uložaka u obliku istrganih papirića, iscrtanih ugljenom ili grafitom apstraktnim, akcijski oscilirajućim crtežem, koji uglavnom sežu preko okvira slikovnog nosača i mogu predstavljati rijeku ili kišu ili suze ili baš sve odjednom, budući da su njeni ekspresivni pejsaži nabijeni psihološkim, eruptivno emocionalnim nabojem.

Tri umjetnice se trenutno samostalno predstavljaju čak u tri zemlje, Gajserova u Anini galeriji u Rogaškoj Slatini, Matić-Trstenjakova u Galerijskom centru u Varaždinu i Hojnikova u Galeriji Roman Petrović u Sarajevu.

Mario Berdič, likovni kritičar

 

Cvetka Hojnik rođena je u Murski Soboti, Slovenija. Diplomirala je na Naravoslovnom tehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, smjer dizajn tekstila i odjeće. Stručno se usavršava  na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani u klasi Bojana Gorenca i Boruta Vogelnika.  U ovom mjesecu branit će i svoj magistarski rad s nazivom En Soph. Dosada je imala više od sedamdeset samostalnih izložaba. Članica je: Društva likovnih umjetnika Maribor, Saveza društava likovnih umjetnika Slovenije, Austrijskog društva likovnih umetnika i Društva međunarodnih slobodnih umjetnika. Živi i stvara u Lendavi.

www.cvetkahojnik.com

 

Irena Gajser rođena je u Mariboru, Slovenija. Diplomirala je u slikarskoj klasi profesora Darka Slavca na Školi za crtanje i slikanje u Ljubljani - Arthouse College of Visual Arts. Predsjednica je Društva likovnih umjetnika Maribor. Članica je IO Saveza društava likovnih umjetnika Slovenije. Za vrijeme Europske prijestolnice kulture vodila je projekt Maribor 2012 (Show Your Hope-Pokaži nadu). Dosada je imela preko šezdeset skupnih i dvadeset samostalnih izložaba. Živi i stvara u Mariboru.

 

Slađana Matić Trstenjak rođena je u Doboju, Bosna i Hercegovina. Magistrirala je u slikarskoj klasi profesora Antuna Borisa Švaljeka na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, Sveučilišta u Mostaru. Članica je: Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Društvo likovnih umjetnika Maribor, Saveza društava likovnih umjetnika Slovenije i Hrvatskog kulturnog društva Maribor. Dosada je imela preko sedamdeset skupnih i osamnaest samostalnih izložaba (Hrvatska, BiH, Austrija, Slovenija). Živi i stvara u Mariboru.

www.sladana.com